|
|
| < | srpanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
kad putujes mrakom
kroz nepoznate ulice
s ciljem bez kraja
zeljom bez vrha
znaj da uvijek
postoji netko
za tebe
tek u tvojoj masti nastaje
polako
ali kad te mrak
cvrsto drzi u svojim
nesigurnim krakovima
imaj nade
da postoji svijetlo.
eddie-posebna priča...
jim-emo puckica....crazy!
mračno mjesto
mjesto prekrasnih pjesama
moja najbolja vještica
dobra stara mony
daria s j ili bez njega
dijete izgubljeno u ovom svijetu bez ikakvih putokaza....
Teddy Picker Lyrics
Tko ne zna ,a ne zna da ne zna ,opasan je! IZBJEGAVAJTE GA! Tko ne zna,a zna da ne zna , dijete je ! NAUCITE GA! Tko zna,a ne zna da zna ,spava! PROBUDITE GA!
Tko zna,a zna da zna ,mudar je! SLIJEDITE GA!
Shot at 2007-08-10
Shot at 2007-08-16
the verve-the drugs don't work
All this talk of getting old
It's getting me down my love
Like a cat in a bag, waiting to drown
This time I'm comin' down
And I hope you're thinking of me
As you lay down on your side
Now the drugs don't work
They just make you worse
But I know I'll see your face again
Now the drugs don't work
They just make you worse
But I know I'll see your face again
But I know I'm on a losing streak
'Cause I passed down my old street
And if you wanna show, then just let me know
And I'll sing in your ear again
Now the drugs don't work
They just make you worse
But I know I'll see your face again
'Cause baby, ooh, if heaven calls, I'm coming, too
Just like you said, you leave my life, I'm better off dead
All this talk of getting old
It's getting me down my love
Like a cat in a bag, waiting to drown
This time I'm comin' down
Now the drugs don't work
They just make you worse
But I know I'll see your face again
'Cause baby, ooh, if heaven calls, I'm coming, too
Just like you said, you leave my life, I'm better off dead
But if you wanna show, just let me know
And I'll sing in your ear again
Now the drugs don't work
They just make you worse
But I know I'll see your face again
Yeah, I know I'll see your face again
Yeah, I know I'll see your face again
Yeah, I know I'll see your face again
Yeah, I know I'll see your face again
I'm never going down, I'm never coming down
No more, no more, no more, no more, no more
I'm never coming down, I'm never going down
No more, no more, no more, no more, no more
| K | Keen |
| A | Appealing |
| J | Juicy |
| A | Accurate |
Vraćam se sa stilom..hehe..kolko je to moguće kod mene...naravno, moj prepoznatljivi stil, valjda, su moje pjesme....ova je nastala prije, hmmmm, 3 tjedna, moglo bi se reći...al ima i boljih...
No, zasad uživajte u onome što vam se nudi, i čekajte vrhunac moje kreativnosti...i usput, ispričavam se na ovako dugoj odsutnosti, no trebalo mi je vremena da shvatim...
Izblijedi svoje suze
Nemoj misliti da si sam.
Dopusti mi da znam
Kako si to učinio i prije.
Nemoj me držati u neizvjesnosti
Nemoj poricati da si kriv
Nego me pusti naprijed
Da mogu puzati kroz tvoje misli
Da mogu vidjeti svaki put kad padaš.
Što manje svjedoka
Sve je veća moja bol
I sad se trudim probuditi te.
Uz izgubljene dokaze
Ti si još uvijek dio njih.
Nastavljam tradiciju ponavljanja riječi,
Prekomplicirano je,
Najbolje da se rastanemo...
Svako nebo je plavo,
Al ne moje i tvoje,
Vrati se...
Pokušavaš srušiti most,
Prije nego dospiješ na njega,
Pokušavaš srušiti most,
Prije nego umreš.
Naše staze
Prekrivene su stopama
Neizmjerne ljubavi,
Ljubavi koja pokušava progovoriti
Iz dubine moje duše,
No dubine nema
Ostala je smo površina,
Sa koje svi lagano dižu prašinu
Te iste,
Sada već
Zarobljene ljubavi...
Ovaj post bude ispunjen sa velikim dramatiziranjem..
Zato....ne znam...
Tjera me na plač jednostavnost kroz koju prolazim ovaj tjedan...osjećam kao da sam loša prema svima. Bojim se da mi svakog danan netko može u facu reći da me ne podnosi...tak sam ko neka krhka olupina... uopće ne znam zašt se bunim ako imam sve kaj mi treba...
Al svejedno osjećam kao da mi nekaj fali , i tosa sarkazmom i ironijom u drruštvu pokušavam upotpuniti...osjećam se ko glavni klaun u cirkusu od svog života...razred..opet je jebena škola u pitanju...pokušavam psati smislen, pametne rečenice d dugim kompliciranim riječima poput mizantropije, endorfina i solipsizma i ostala sranja samo zato jer imam osjećaj da sam pametnija. Misliš da mogu bolje uspjeti s riječju nostalgija nego sjeta?
Ne znam. Pamet, mozak me izdal. Potpuno.
Ružne su mi sive stanice i srame se same same sebe pa ne žele izaći van. Samo sam gora onda.
Ne znam kakvog sve to ima smisla, al gorim ko šibica koja se nikad ne gasi za znatiželjom i željom za pripadnošću.
Jebi ga...
Evo vam pjesma kaj bar nju pročitate (ako pročitate) kaj neju uzaludni komentari.
Ne nalazim značenje utopiji
Ionako više nije vrijedno
Kad mi svaki dan govre
Da ljudi ne vrijede.
Otkud da uzimam snagu,
Za sebe
Kad ju dajem da drugima bude bolje...
Ne razumijem smisao života
U kojem me nitko ne doživljava
U pravom svjetlu..
Kao da sam kalup
I samo se stvaraju novi odljevi
Osoba ne suncu
Koje se stapaju sa mirisom zlobe..
Ne razumijem i nikad neću,
Tko je kriv za ovu jednoličnost..
Zbog koje ja ne mogu biti sretna...
Upravo slušam system..
Da ljepi početak...
Ah eto...vesela sam...ak to ikome kaj znači...valjda,. ne znam.
Sve je to čudno u zadnje vrijeme..pokušavam biti dobra sa svima, al kolko tolko iskrena u cijelom tom nastojanju...
Neću više pisati bedirane postove...to je bezveze...najbolje je pročitati o nekome da je dobre volje, a ne da je još jedan u nizu onih mračnih pubertetlija...
Makar svakome dođe takav trenutak..i to je posve razumljivo, bar meni..ne kužim starije, kakti zrelije ljude, koji nemaju baš razumijevanja za nas „adolescente“...mislim, ko da oni nikad nisu bili u pubertetu...
Ah, dobro...kaj me briga...pokušavam se ne obazirati preveč na to, nemoje se ni vi drugi koji imate problema s tim...
I tak...nadam se da sam riješila problem s likom iz prošlog posta...ide na bolje, al još nije razriješena situacija.
Samo kaj je on već pozabil kak se i zovem..mislim, nakon dva mjeseca nekomuniciranja, ko bi me se još sjećal...mislim, da je pozabil , nje baš, al sad opet treba praksu da se nauči moje ime izgovarati u svakoj situaciji...mislim, igramo mi danas košarku, i on meni veli ime moje sestre, dok je mene zval...ono, umjesto, kaja dodaj! , on veli iva dodaj! . pa si sad ti misli...i ajde da je to jedamput rekel...al više put...al nema veze...bu se valjda opet spraksiral...
Eto, jedan događaj iz mog, zasad, prilično zanimljivog života...
Kaj da vam drugo pišem...
Pa da! Kak sam to uopće mogla zaboravit...idemo na MAIDENE!!!! JEEEEEEEEEEEEEEEE.....
Moj dragi (ne uvijek) tatek i ja, krećemo u Split, 10. 8., dva dana nakon mog rođendana...jee.....koji bu to doživljaj....i moja najdraža lucija ide s menom....juhuhu! i naša najdraža darija isto,...samo kaj ona pe napred, pred pozornicu, a mi debili na tribinu...al nema veze...bumo se mi naoružale s dalekozorima, pa ih bumo vidle...a i ko da je to bitno...bitno da ih čujemo! I tak...bumo uživale...huh...
Ne znam kaj da još pišem...nemam nijednu novu pjesmu...sramota...ne znam kaj mi je....
Bum već...sad nisam u bedu pa nemam inspiracije...žalosno je to kaj samo onda dok sam tužna mogu pisati pjesme, al eto...dok sam sretna,
Onda mi jednostavno nije potrebno jadanje, pa niti pišem dnevnik, niti pjesme...
Evo, mislim da bi to bilo to...
Dojdem čim bum prije mogla...valjda...ak mi se bu dalo...a budem se natjerala...
Pozdrav šaljem svima!
Evo mene natrag, u pismenom obliku....
sometimes is my life i can't take..
.eh, malo korn slušam pa sam sad to slučajno napisala...
.hmmm....po prvi put znam o čemu da pišem...
.huh...al da je bar dobro,.no, zavisi sad za koga...
postoje dvije suprotstavljene strane...ja i još neko...
ne znam zake uopće trošim vrijeme da pišem o njemu,
da NJEMU, kad sam to već 100 put napisala u dnevnik..
.al se nažalost, nekak potajno nadam da bu baš ON
kojim slučajem svratil na moj blog i skužil da se tu radi upravo o
njemu....al eto, nemam sreće....još uvijek se svađam s tim likom..
.mene to grozno boli, peče savjest, a on niti ne trza...baš si mislim
, kakvo je to onda bilo prijateljstvo kad me sad jedva pogleda u oči.
.ne kužim, i nikad mi nebu jasno..sad se moram ispucati, jer više nemrem...
uopće ne znam zake se tolko žderem radi njega...al ko da je vas to briga...
ma boli i mene...ak oćete suosjećati s menom, ostavite komentare...
a ak mislite da nisam dostojna vašeg sažaljenja, onda gibajte od tud.
...ne znam....i'm broken...jbg...nisam sigurna
dal je vrijedan mojih suza, al ja ih svejedno puštam na slobodu..
...huh...da....ne znam...zbunjena sam i tužna....ta navodna svađa, traje već mjesec dana...nemrem vjerovat da smo tak dugo uspjeli ignorirati se....aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa....i hate myself!
Kaj da sad ja tu pišem...ma jesam i ja glupa...nemrem u sebi
posložiti neke stvari, u mojoj glavi ko da mi se mozak podijelil na
komade i sad se oni mješaju, i dok napokon jedan dojde
na mjesto, drugi doleprša i pomakne ga, i opet se sve zbrka....
i tak ja ne znam koji je vrag z menom...ma znam, pubertet...
ali pa uskoro bum imala 16 godina...nije vrag da sam još onaj mladi buntovnik.
..pa imam sad valjda i nekaj razuma u toj svojoj glavi....valjda...hmmm...
Da se zamisliš...al hoću da budem napokon razumna,
ne da se ponašam ko debil svaki put kad nekaj skrene u krivom pravcu....
opće mi nikakvog smisla nema to kaj sam sad sve napisala.,
al jedno je valjda jasno,
a to je da se ja žderem ko gad zbog toga kaj se mi više mrzimo nego volimo,
a njega nije briga ni 5%....on je u svemu tome tak flegmatičan, ravnodušan i indiferentan..
al pa mora i on imati nekaj od duše....nadama se da ima...i da mu bog bu čim prije
prosvijetlil pamet, pa da skuži da se nije vrijedno svađati,
zbog LJUBOMORE.
A sad drugi dio posta....da posvetim kurtu...našem najdražem...
Njemu je naime, jučer bila 14. godišnjica smrti....a micek moj najdraži...
Zake????????? Znam da ti je bilo teško, al svejedno....volim te! Neću ništ puno pisati jer bi bilo uzaludno....svi moji osjećaji prema tebi , su na mojoj duši...na papir ili bilo kam ih ionak ne mogu prenijeti...volim te...ne znam to izraziti...makar te ni ne poznam...i sad je to ionak nemoguće...a ono kaj pročitam o tebi, kak da tome vjerujem?
A mrzim taj tvoj posljednji čin....eh...kaj buš...svejedno te pokušavam razumijeti...
Nadam se da to tvoj prah vidi...
Već sam ti upalila svjećicu s kojom sam si skoro zapalila sobu...al nema veze...vrijedilo je...
evo, tamaro, ovo je samo za tebe!
evo, ovo su moje ljepoticew...to je tek početak..
ima ih još.....puno puno...al ovo je samo proba...
pozdrav do slijedećeg puta....
Pogled u zrcalo vraća me u prošlost
Uz šum listova knjige prošlosti
Kao u filmu prati me glazba
Dok kroz moje misli prolaze bez prestanka
Izblijedela sjećanja
Uz bljesak tuge popraćena.
Sa smješkom na licu
Gledam u budućnost,
Kad će sunce napokon osvijetliti i moj put
I otopiti sav onaj snijeg
Neželjene samoće.
Hrabrost me gura naprijed,
I nada da će sve opet biti isto,
Napokon postižem unutarnju stabilnost.
Znam da će prijatelji zauvijek ostati tu,
Kraj mene...kako god oni daleko bili.
Povezani smo prošlošću,
Koja ne može tek tako nestati,
I ostaje u nama, zauvijek,
Jer se teško zaboravlja...
Sreća nas zaokupi kad se sretnemo
Srca se spoje i smiju se i dišu zajedno.....
Tek onda znamo da smo bili,
I jesmo
Prijatelji...
Bleeeeeeee...........ljepi početak...pa da...al kad nemam inspiracije....u petak smo pisali zadaćnicu z hrvatskog pa sam presušila...spremna sam za malu maturu...oni trebaju napisati esej sa 400 riječi, a ja sam ih danas napisala oko 430...aha...jeah..al nije to tak puno dok pogledaš...al ono, nemreš stati dok te inspiracija ponese...jednostavno trebaš pisati ono kaj ti padne na pamet a poslje samo to sve skupa skomponiraš u neku smislenu cjelinu...meni to dobro ispadne...samo kaj mi je bezveze kaj se na svaku temu raspišem kaj ne znam di mi je kraj...a nikad početak nemrem zmisliti....razradu još nekak, a kraj mi je najjača strana...ali ustvari, ono kaj me muči je to da ja u svaki sastavak unesem tolko svojih osjećaja da mi je onda stavrno bzvz da mi to ide ocjenjivat...mislim, ona praktički ocjenjuje moje osjećaje i mišljenje...ok, ono, ne osuđujem ja nju...kaj ona more, ne? Ak je profesorica s hrvatskog, to joj je posel...nije bed....
Eh i tak...danas je utorak....još jedan dan pa smo kvit sa prvim dijelom drugog polugodišta...danas sam bila u najvećem bedu ikad...čak sam i plakala u školi...ali naravno, to niko nije primjetil...osim jedne cure s kojom sam se u tom trenutku razgovarala...i tak....to opće nije ni bitno...valjda...i razlog je totalno glupi, ali kaj si ja morem...nemrem protiv same sebe...ah, kaj se bum tu bezveze jadala...ko da to kome od vas znači...evo vam pjesma za karaj, za jednu osobu koja me baš povrijedila... al ja sam joj oprostila...i sad čekam da njoj klikeri u glavi prorade i da prihvati moju ponudu da si budemo opet dobri...
Pokušavajući zaustaviti tvoje riječi
Da prodru u moje srce
Sve se više ranjavam.
Slabost mi prožima tijelo
I postajem manja pod suncem.
I znam da te ne trebam slušati
Ali ja svejedno stojim bez štita
Prepuštena sreći
I čekam da me tvoje
Zašiljene strelice ljubomore
Pogode ravno u srce.
Ali na kraju svega
Shvaćam da ništa od toga
Nije bilo vrijedno moje tuge.
Je li to početak kraja?
Pitam se, ali ne nalazim odgovor...
Još nije otopljen snijeg
Neželjene samoće...
hm..da...evo i malog nastavka...
hm...da....taj ga je pistolj kostal...no dobro...ne bas taj, al zna se kaj hocu reci...
And I only need to get half an excuse and im away,
But when there's no excuses that's much easier to say,
I've been before,...
Like I don't mind, Be a big mistake,
For you to wait,And let me waste your time,
Really Love it's fine
That it was a heart that he was stealing,...
You're at a loss, Just because,
It wasnt all that you thought it was,....
Nametnuto mi je pravo da ti napišem pismo. Dvosmislena rečenica, ne pitaj.
Razmišljaš o sebi. Želiš biti drugačiji. Poput djece. Neokaljan bahatošću i licemjerstvom što vlada među odraslim ljudima. Ne želiš ući u njihov svijet. Ali znaš i sam da je to nemoguće. Htio ili ne htio, jednom se s tim moraš susresti. Zapravo već jesi. Čim si se rodio, ti živiš okružen svijetom koji nije tvoj, kojem ne pripadaš, u kojem si izgubljen. Ali sad je red na tebi da ga počneš živjeti. Točno znam što je iskrivilo sliku o odraslima u tebi. Na njoj više nema nježnih boja, neravnomjerno nanešenih kistom, već prevladavaju kričavi tonovi, i savršeno spojeni dijelovi slika, najravnijim linijama.. Ništa nije više spontano, kao što je znalo biti u djetinjstvu. Sad je sve vremenski zadano, ograničeno, izgubljeno. Ali ti se, nažalost, kao i svi mi, moraš uklopiti. Moraš naći svoje mjesto, neki kutak na toj slici, koji će biti samo tvoj, i u kojem ćeš kolko tolko uspjeti zadržati ono nešto dječje., nevino, iskreno.
I sama se grozim toga. Ali nitko to ne shvaća. Svi to smatraju mojom pubertetskom fantazijom. Kažu da se povlačim u sebe, bez pokušaja da me razumiju. Ali je i bolje tako.
Da. Tako je i tebi bilo ,vjerojatno. Svi moji prijatelji, već su zagazili na neki način u svijet odraslih. Nemaju nikakvih predrasuda o tome. Ne razumijem ih. Kako im može biti svejedno, da postanu isti jednolični ljudi, sa svakodnevicom koja se ne razlikuje od crno bijele slike, koja je jednostavno dosadna, a s tim i njihov život. I misle da su sretni. Ne traže nešto više, što bi upotpunilo njihove živote. Nastavljaju živjeti, kao da su postigli sve što su mogli u životu, i takav monotoni odnos prema životu nastavlja se do smrti. Možeš se boriti protiv toga, ali moraš takopđer i znati da je to unaprijed izgubljeni rat. Ti ostaješ poražen.
U sdijetu postoji nepisano pravilo da sa kasnijim pubertetom ulaziš u svijet odraslih, te da zato moraš postati ozbiljan, netolerantan. Automatski izgubiš pravo na vlastito mišljenje. Uvijek moraš reći ono što drui žele čuti da bi stvorio dobre veze. Djeca su iskrena. Kažu ono što misle. To je najvrjednije. Najcjenjenije. A upravo o izgubimo, ulazeću u svijet odraslih. Nažalost, tu nema izbora. To si valjda shvatio.
I vjerojatno znaš onu izreku: „mladost je sretna zato što je sposobna vidjeti ljepotu. Svatko tko zadrži tu sposobnost, nikad ne ostari.“ Mislim da se ti nisi dovoljno potrudio zadržati tu sposobnost. Prepustio si se nevidljivim silama da te odvedu u među odrasle. Stopio si se s njima, i potpuno odvojio od djetinjstva. Možda u tebi titra još malen plamen sjećanja na svoju nevinost u djetinjstvu.
Žao mi je...
hmmmmmmm....sigurno se pitate kaj je to...pa, ak ste bili vrijedni u prvom razredu srednje i uredno citali lektiru, onda sigurno znate ....
pozdravljam sve ljude koji uspijevaju preživjeti svaki dan bez ikakve grižnje savjesti kaj žive u ovom monotonom svijetu...
Evo ljudovi...dužna sam vam ostaviti trag....post....novi...makar je to posljednji trag....buntovnički...al nema veze...nemam kaj pisati....možda ga zbrišem ....možda ne...bum još vidla...ak bum imala potrebu zapisivati kam pjesme onda ga bum nastavila pisati...
Danas sam bila u dragom mi varaždinu, i upoznala se s nekim ivinim frendovima iz razreda...išla sam s tajanom, eddiem, petrom, i matejom u galeriju neku, za potrebe likovnog....baš nam je bilo super....čovječe, baš mi je drago da smo išeli mi, svi skupa....ono, upoznaš se s njima bolje...kak je to misteriozno...idem s njima 8 godina u školu, i sad u srednju skupa u razred...i tek se sad upoznajemo...onak prav....e, kolko vremena treba da bi skužil nekog čovjeka....a baš mi je drago zbog njih...ono, dok promatraš nekog, čini ti se totalno površnim, ali dok ga bolje upoznaš, totalno se mišljenje promijeni,....na bolje i na gore...meni se na bolje,,,,a baš mi je to super...cure su zakon i zapravo skužiš kak oko tebe ima još tolko ljudi koje vrijedi upoznati, i družiti se s njima....dok se ograničiš na par ljudi s kojima buš stalno, to te koči...ne upoznaješ nove stvari, svijet zapravo...e, baš sam happy sad zbog toga...šaljem veliki pozdrav svim mojim najdražim frendovima, pogotovo dori, you (da ne otkrijem pravo ime, makr znam!!) =) i eddieu i jimu i svima,,,,tajani mateku i petri...ajde..pozdrav!
ej ljudi!!!!!!!!!!!!!!!! Pa danas mi je rođendan! tj, kurtu je! Ah, dragi moj...život je okrutan...
TVOJE IME:
KAJA....neki vele da je rusko neki češko ime...a ja pročitala da je totalno hrvatsko...sad si ti misli...
IME U TVOM RODNOM LISTU:
KAJA
SAVRŠEN DAN:
TEŠKO JE TO SAD ZA REĆI...možda bu izgledalo jadno, ali kad su svi oko mene sretni...onda tek i ja mogu biti...i dok ti stvarno sve ide od ruke...i naravno, mora bit sunčano vani...
LJETO ILI ZIMA:
ovisi...zima jer se volim oblačiti slojevito, i draži su mi dugi rukavi, a ljeto jer su onda praznici, svaki dan sam negde sa svojom ekipom, slobodna sam...vraćam se u djetinjstvo...
ZAŠTO:
zato...piše gore...
NAJ ŽIVOTINJA:
konj i pas...i moji dragi bubu i cico...(hrčak i papiga)...
NAJ CVIJET:
neam...ne volim cvijeće toliko da bi imala neki najdraži...al možda ipak kaktus...ak se to ubraja među cvijeće....
KOJA JE BOJA TVOJIH OČIJU:
nekad zelena, nekad plavo-zelena, nekad smeđe-zelena...ovisi o vremenu ....
KOJA JE BOJA TVOJE KOSE:
plava...prirodna plavuša...sa smeđim pramenovima...sve prirodno...ko kurt!
IMAŠ LI PIERCING:
još i to?! Uho mi odbacuje običnu naušnicu, neću razmišljat kak bi bilo da si piercin denem...bilo kam...
IMAŠ LI TETOVAŽU:
noup...ali namjeravam ju imati...naravno, kad bum punoljetna...
LEZBA ILI PEDER:
neam ništ protiv nikoga, i zato neću tu radit neke podjele i stati na nečiju stranu...
OMILJENI DAN:
subota...
GDJE BI HTJELA PUTOVAT:
u berlin na kolodvor zoo...ne pitajze zake..onda u split na maidene...a onda u egipat, nekam v australiju....
ŠTO MISLIŠ O SVOM GRADU:
pustoš...totalno...al nema veze...sve je to zaljude...moj grad je meni super...pogotovo to kaj živim 20 metri od zatvora...super ha?
A O FRENDOVIMA:
zavisi o kojim frendovima...onim najboljim ili onim malo manje dobrom....ma svi su oni meni super bitno da se imam s kim družiti...
MJESTO GDJE SE NAJBOLJE ODMARAŠ:
kuhinja, i moja soba...mislim, tam provedem i dvije trećine dana pa se odma i odmaram...valjda...
ŠTO SLUŠAŠ U ZADNJIH PAR DANA:
maidene, doorse i 80-te...
CAJKE ILI METAL:
tu nema dileme...metal i metal!
BOJA TVOJIH ČARAPA UPRAVO SADA JE:
crna...s crveno bijelim filinim znakom...
OMILJENA HRANA:
juha s okruglicama od grisa (kaj bu svima jasno, inače bi napisala juha s noklecima),
OMILJENO PIĆE:
kakao z avečeru, a preko dana sok od breskve i voda,...
TVOJ KRATAK OPIS KAD SI IMALA 10 GODINA:
živahna plava puckica, koja je onda više voljela ljude...
TRGOVINA U KOJOJ BI HTJELA IMAT 70% POPUSTA:
nije bitno...svejedno...
KAJ RADIŠ KAD TI JE DOSADNO:
umirem od dosade,,...hehe šalim se...slušam muziku, crtam, peljam biciklin,pišem pjesme...zapravo meni nikad nije dosadno...uvijek se nađe nekaj za raditi...
KOJA TI JE NAJDRAŽA BOJA:
sve nijanse plave, crna i smeđa i crvena...
CRNO ILI ROZO:
lkoje pitanje..pa crno normalno.,,...
RAČUNALO ILI TV:
svejedno...mogu i bez tv i bez kompa...snaga volje...
S KIME BI NAJRADIJE PROVELA 1 DAN:
s kurtom da je živ ali nažalost...eto...dobro mi je i sa mojim „običnim“ ljudima svaki dan...e, da! S tomom hanksom! Lik je zakon...
BEZ ČEGA NE BI MOGLA ZAMISLIT SVOJ ŽIVOT:
bez glazbe...i svojih bližnjih...jedno i jedino...
MISLIŠ LI DA SI DRUKČIJI OD SVOJIH FRENDOVA:
ooooooo da,,,...very very....
DA TI NETKO DA MOGUĆNOST DA LI ŽELIŠ NASTAVIT ŽIVJET SVOJ ŽIVOT ILI DA SE PONOVNO RODIŠ IZABRAO BI:
da se ponovno rodim...u drugačijem svjetu...ili da se opće ne rodim i čim prije umrem...
TVOJA ŽELJA:
Mir na svijetu...i čim manje licemjerstva i svih ostalih ljudskih gluposti....i da se nas pubertetlije ne smatra ko da smo u nekom svom svijetu koji nije normalan...
Zamišljam kako oblaci padaju preko mene
Prolazim kroz njih kao kroz najmekše perje.
Lagane pahulje snijega hlade mi uzavrelu krv
Osjećam kao da me nevidljivi valovi
Nose u nepoznati kraj.
Mračno doba napokon je završeno.
Prihvaćam život takvim kakav je,
Jer sam i ja dio njega.
Počinjem shvaćati ljude, sebe
Kao ponovno rođenje.
Čujem zvuk izdaleka koji ne postaje jasniji
I nastavlja jednolično dopirati do mene...
Samo bubnjevi što sviraju u ritmu mog srca
Predstavljaju nadolazeću naadu i sreću...
Ali histeričan krik budi me iz sna,
No ja samo nastavljam trčati svojim putem,
I nastavljam igrati se sa suncem...
a daj...ovo me ubija...hocu znati ko si ti you!?? please, nemoj me polako ubijati,...daj neki znak da znam...
i evom, da mi moji jim i eddie ne bi bili zakinuti....
evo....kak sam sad ljepo u gripi, sjetih se svojih najdrazih....i posvetim im ovaj post...moja ljubav je veca od cijelog svijeta...
u bedu sam...baš jesam....ne znam više kak da se osjećam a da svi budu sretni...stvarno ne znam....dok se osjećam onak kak drugi to očekuju, onda sam ja nesretna, a dok se osjećam onak kak se stvarno osjećam, onda me ne shvaćaju i živčani su u mojoj blizini i sve negativno...kak debilno...i još uvijek se pitam zake pišem ovaj prokleti blog...ljuta sam sama na sebe...koma mi je dok sam sama....i ta prokleta gripa...joj kak to mrzim...sad sam doma....i sama...inače bi bila u školi i barem na neko vrijeme happy...a ovak sam cijeli dan doma...i nesretna...opet sama...makar su svi doma...ne znam...ne kužim....tipično pubertetski....da...pa kaj onda! ja osjećam točno to kaj mislim...ko da to nisu osjećaji, jer su kao proizišli iz pubertetlije defektnog mozga....ma k vragu i sve to skupa...i ja i sve kaj god ima veze s menom...i te moje proklete ispovijesti....mislim, ja se sad praktički svađam s kompom...kak je to jadno...to ko da nemam frenda da bi mu ispričala bez ustručavanja kak se osjećam i kaj mi se sve mota po glavi...pa i nemam...koma............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................
poruka dori:
nikad ne znaš kakav je ko dok ga ne upoznaš, ono stvarno....ali čak ni onda nemreš biti siguran...ali samo nemoj žaliti zbog toga kaj si bila s njim...jer nije vrijedno....a i to ti je dobro jer skupljaš iskustvo...sad barem znaš kakvog si ne trebaš naći...a i shvatila si da ti je bolje dok si sama....slobodna ko ptica kak veliš....da...al sve je to ljubav...barem nekaj slično ljubavi...sve je to za ljude...heh...jednog dana bu naišel pravi, koji bude samo tvoj i uz kojeg se budeš osjećala slobodno ko ptica u letu...takav postoji,....samo trebaš još puno loših upoznati da bi shvatila kakvog tražiš....i pod lošim mislim na one koji se tebi na prvi pogled budu svidjeli, a kasnije isto ko i sad s ovim tvojim brnijem, nebuš zadovoljna....ne treba biti istina to kaj ja sad velim....al to je moje mišljenje...ajde, uživaj mi! pusa
i pozdrav svim mojim dragim prijateljima, kooji su tak ljepo uvijek uz mene, a svejedno ne znaju kaj mi je ....
Toliko ljudi želi živjeti unutar mene
I toliko ljudi žele me osjetiti
Imam osjećaj kao da svaki od njih
Uzima komadić moje duše
A ja isprazno živim bez osjećaja.
Lakše je pobjeći
Nego se suočiti s boli
U kojoj si sam...
Tvoja me blizina uvijek razveseli
A srce mi krvari gledajući te...
Moram se suočiti s istinom
Da si nevino i ranjivo biće...
Želim zaustaviti patnju
Prije nego počne.
Ne želim da zaprljaš kristalnu dušu
Gijehom čovječnosti....
hm...da...evo vam sad pjesma....zgubljena sam ja u ovom svijetu...stvarno...ah...
prvo, fala dora na komentarima....! =)
a sad idemo dalje....
nema pjesmice...
nema mogućnosti...
nema snage...
kaja presušila...
al se uskoro vraća svježa, puna inspiracije i snage...zake? ne zna...jednostavno ima takav osjećaj....
a zake piše u 3. licu...ne zna ni to...jednostavno joj je došlo....i htjela bi znati, JAKO bi htjela znati ko je to pod nickom YOU....nek se taj dotični nekak potpiše kaj bu kaja znala....stvarno ju zanima...hvala unaprijed....
aaaaah! sad je vidla na telki kak ženski vade masnoću i celulit z riti...koma...fuuuuuuuuj.....jeate, pa nek živi kakva je.....kaj joj to znači kaj ne imala masnoću...ima ju ovak i onak bez obzira na to....samo kaj onda ima malo više...za to sam jedino ak treba iz zdrastvenih razloga...inače, pusti vraga nek spava...joj meni,....
osjeća se kaja iliti kurt, u zadnje vrijeme malo usamljeno....doma komunicira samo sa sestrom, u školi ju niko ne razme, dnevnik joj nije dovoljan, jer ju ruka zaboli od prevelikog pisanja, a inspiracije za pjesme nema baš zbog te usamljenosti..
al može potvrditi da je u zadnje postala upornija....u inat nekima...ali to je za njezino dobro...barem tak misli....ajde, svima veliki pozdrav! 
moje ime je k. obično me u zadnje vrijeme zovi kurt ili samo K. prolazim komično razdoblje, stručno zvano pubertet, kao i svi moji dragi prijatelji, pa sam zato jako podložna utjecajima sa svih strana. pogotovo glazba. e, kurt! NIRVANA...valjda ste svi čuli za njih...i sad da ne počnem ispovijedati kak mi je to jedan od najdražih grunge bendova i sve ostalo, preskačem to u širokom luku. makar je nezaobilazno, moram.volim se psihički zavlačiti na mjesta koja niko ne pozna, ne kuži, i ne shvaća. i obožavam kad se onda ljudi nađu u situaciji da su potpuno zbunjeni u mojoj blizini, a ja im se samo slatko smijem u facu. neki to čak niti ne primjete...zapravo večina...skoro svi....upravo zato jer me ne kuže! a i one koji misle da su me prozreli, zapravo su najdalje istini..ne trebaju se ni približavati shvaćanju da me nikad neju razotkrili...vi sad niti ne kužite o čemu ja tu bljezgarim, a ja vam se ljepo smijem u facu. niste toga ni svjesni. volim biti posebna i koristim svaku priliku da se prikažem u različitom svijetu od ostalih. moje rock 'n' roll kretanje po ulici, je jednako pisanju moje najdraže olovke po papiru. glatko i nesvjesnmo radeći za sobom tragove....
to je moj životni put. obasjan stotinama tisućama svjetiljki koje svijetle svaka svojim sjajem i bojom...
i ne znam zake hoću postići da se ljudi tako sveznajuće i predvidljivo osjećaju....ali to jednostavno pokaže njihovu površnost...koma je to kaj se događa s današnjim svijetom....ljudi se ne znaju kontrolirati, ne znaju suzbiti svoje frustracije....a uvijek postoji nekakvo riješenje...ja sam našla svoj način...pisanje...pjesme su ono kaj mi zapravo daje snagu i smisao življenja...al se osjećam ko dane pripadam ovom svijetu...ne da sam sad neka pogreška, ali iznimka sgurno jesam...mislim, svi ljudi su posebni, al su se oni uklopili u svakodnevicu, dosadnu svakodnevicu koja im tak ispunjuje živote...koma....ja tražim akcije, najviše tamo gdje je nema,....al ne ona akcija u smislu da sad idemo nekaj ludo napravit ili neke takvog...nego akcije u osjećajima....to nam treba....imamo tri glavna osjećaja, ljubav, mržnju i flegmu...ali recite ko se ikad osjećal točno tak....uvijek ste negdje na nekoj granici nečega, ljubav vas uvijek vuče k mržnji ili obrnuto....flegma je samo zamišljeno okruženje u kojem se nalazite kad ste već umorni od svega, toliko da vam više ne vrijedi živjeti,....to je na samrti...i zato i to opada.....čovjek uvijek mora nešto osjećati, ali nikad taj osjećaj ne može biti potpuno definiran....uvijek fali ono nešto što bi upotpunilo taj dio....a to nikad nitko nije otkril niti nebu...to može samo osjećati...ali se riječima ne može izraziti...
P:S: sorry jime ali ti ne mogu ostavljati komentare...nece mi otvoriti...=(
efo ljudi, počela ja malo bolje slušati doorse i tak napokon izbila iz mene neka pozitivna energija i dobro raspoloženje.....i zato je nastala i moja prva happy pjesmica...evo vam ju sad, pročitajte ju i skomentirajte...ak očete...
I went with my brother
in the land with no name
I have written to my Bre
even I hate writting latters
My memories came over
and they screemd:
I've been able to cry
I've been able to die
but she didn't ask me....
tell me why?!
I took my flask
when I saw your tuft of hair
right now I was standing there
I'm given you a part of me
I though that you lied
he continued talking
altough nobody listened to him
It's no use crying
I couldn't help smiling
It is worth trying
after all....
ok, nejte sad gledat dal j esve gramatički točno...mislim, stvar je u smislu pjesmice....
nadam se da tu pjesmu nisam jos objavila...
pokušavajući prodrijeti u moje stihove
zalutao je u labirintu želja
snova, potreba za svijetom
ne znajući kao da se izvuče van
olagano je kidao pupoljke sreće
uvukao se poput tračka sunce
u svaku pukotinu mojih snova
ostavljajući za sobom zrnca sreće.
kako da osjećam sreću
ao na njoj stojiš
poput ovca na radosti
napeto osluškujući
upirući istinom u moj um
shvaćam da neću uspjeti...
opet neka glupa emo pjesma....ne znam kaj mi je...al popravljam se. imam već par stihova za neku happy song...nadajte se da ju budete uskoro čitali...ak opće čitate...idem...pozzz
Evo mene s normalnim postom...mislim normalno, proza ne poezija...danas sam se nakon dugo vremenavidla s darijom...bile smo u setnji negde od 5 pa do 9....hehe...to su vam naše pznate šetnje koje doslovno znaju trajati satima....naše slavno sastajalište je „raskrižje“....to zapravo ni nije raskrižje ali svejedno ga tak zovemo....e, a luda je ženska...naravno, u pozitivnom smislu.... i ja sam, al uz nju postanem još gora...a to mi je tak super! Baš mi je drago kaj smo se nakon duuugo vremena vidle....dok sam ju išla otpratiti doma, stajale smo na križanju (to je kao neka sredina od puteva moje zgrade i njezine kuće) i zmišljavale opet one neke bolesne poruke, koje na prvi pogled nemaju veze s vezom, al mi znamo zake ih pišemo... sad bum napisala stare poruke koje smo zmislile prije godinu dana...za 4 prijatelja...objašnjenja nem pisala jer bi bila uzalud...hehe
Ovo je za nšeg prijatelja sebastijana:
Ej, kak baba? Valjda hrani kokoši. Papci su ti lijepi, ali ne funkcioniraju dobro. Sve je to stvar depilacije...neću te zamarati ali podhitno oboji dlake! Moraš biti lijepi jako, da kljuka bude zadovoljna...ali ne zaboravi očistiti uši pa budeš dobro čul. Di si uzel tijelo? Budi zlato!
Ovo za igora:
Ne! Neću te dirati! Prevelika ti je vrijednost. Obrij si te male brčiće što ti okružuju lice...pokaži svoj ponos. Nikom ne smetaš...vire ti dlake iz nosa, ošišaj ih... pogledaj iza sebe! Magda je već tu! Nemoj se bojati. Zjenica ti je ok, ali treperi!
Ovo je za nikolu:
Šuplja pluća i crne kosti....bijela tvar popunjuje planine....slabe krhotine vise ti ko sige...pozz buraza...nadam se da se mala nije previše ljutila....skloni kvržice...sve je to u izboru...možeš na crno, čisto ili svijetlo...svejedno...brašno je koka...al drva se neće sama pospremiti...živio humus!
I na kraju za branka:
Ej, kak jim...čujem da je umro...sućut...al nemoj se uzbuđivati....bradavice su ti nabrekle...pločice se ne vide...reci mami da joj bob šalje pusu...dlakice ti strše iznutra...korijen ti propada...plavuša je zamamna...žućo još uvijek stoji...krakovi su ti šuplji al nema veze...Edgar te puno voli...
Hehe, eto...to bi bilo to...nadam se da ste uživali čitajući ove stvari....hehe....sick...a kaj buš....pozdravljam sve koji su mi ostavili komentare, i nadam se da budu nastavili...
Pokreni se
Zovem te
Zar ne čuješ njenu viku
Kroz trnovito srce
Prolazi u obliku patnje
Osjeća me
A ja izgubljena u njenoj ljepoti
Gubim se u bolesnoj ljubomori.
Želim da primjetiš
Da me nema u blizini
Svaki put kad te se sjetim
Sunce mi zasja
Al onda dođu oblaci s munjama.
I pitam se
Kako dugo možeš izdržati bez osmjeha
A da tvoje oči sjaju
Kao najsjajniji biseri...
Moje djetinjstvo
Naše djetinjstvo
Ta riznica uspomena
Polako se zatvara
I svatko od nas
Nesvjesno dodaje
Još jedan lokot bez ključeva.
I svi trebamo mjesto za početak
Osjećamo se kao razbijene čaše
Kad trebamo dati dio sebe
I nakratko ostati sami
Ali riječi koje nas prate
Nitko ne pjeva bolje od tebe...
evo vam sad malo emo slikica...nisam emač ni ništ takvoga, al su mi ove slike jednostavno predobre da bi ih izostavila....uživajte i pozzzdrav mom emaču martini i neemaču tamari! kiss
look at this pictures!
hehhee....to moja jednoipolgodisnja sestricna jede sladoled po prvi put sama...trebali ste ju videti kak je zgledala poslje....hahahahaha 
sandro....frend s kosarke...jedan od najboljih....babyface....
moje i sasino oko....zakon zenska...obozavam ju!
opet sasa i ja....
opet sandro...to on u nekoj svojoj pozi...zakon tipac!
moj mali slatki bubi...tek sam nedavno saznala da je zenka, al mu svejedno govorim miskec!
moja sisterica i cute bratic tin! zakon su...
prvo da počnem....NISAM EMO!....nemam stvarno ništ protiv tih ljudi ali ja nisam emo! molim ljepo.....sve je to ok....al pravim emačima bi to bila uvreda....mislim, da sad ja počnem propovjedati o tome kak sam ja emač, onak iznenada, iz vedra neba, a do sad praktički kao nisam ni znala ko su emači....glupo bi mi bilo da meni sad neko dojde, i počne govorit kak je on rocker a nema pojma o nijednom rock bendu ili nekaj slično....ja znam dost emo bendova, dapače....al ne radi se tu o tome...emo ili jesi ili nisi! to nemreš postati...onak, prek noći....ti sad odlučiš: "ja sam odsad emo"....to tak nejde....to mi je baš bezveze...puno ljudi je jako osjećajno, i među njima sam i ja (valjda), na neki način, al to ne mora značiti da si odmah emo....to je totalna kriva vizija, koju ljudi najčešće prihvaćaju kao najtočniju....a nije istina...emo ljudi su emo ljudi...takvi su od kad znaju za sebe i tu nema druge....oni koji to kao naknadno poslje postaju su lažni....(ispričavam se svima na svome mišljenju, ali eto...) mislite da je to fora, pa kao idem probati...neke to jako povrijedi...mislim emače....to ko da z njih radite budale....baš mi je to bezveze... ah, nije vrijedno opće raspravljati o tome....ugl, ja nisam emo i točka....pozdraf
PROLAZEĆI KROZ GODINE
DAVNO PROŽIVLJENJE
PRISJEĆAM SE LJETA
KAD BILE SMO SAME
TI I JA,
DALEKO OD SVIH
UMOM I DUHOM
NAPUŠTENE OD SVIJETA
ZADOVOLJNE
U SVOJOJ LJEPOTI
NE MAREĆI ZA DRUGE
ŠTO PROLAZE POKRAJ NAS
UPIRUĆI POGLEDOM
U NAŠ SVIJET
NEUSPJEŠNO
ZADIRUĆI U NAŠE SNOVE
POEZIJU ŠTO SVIRA
SUNCE RADOSTI
ODJEDNOM SE SKRILO
ZA VELIKE OBLAKE TUGE
ŠTO SE VIŠE NE PREPOZNAJE
A NA SVOM TIJELU
OSJEĆAM POGLED TVOJ
ŠTO KRIOMICE POKUŠAVA
RAZBITI MOJU DEPRESIJU
U RITMU SA SREĆOM
ŽIVOTNA NIT NAS RAZDVAJA
NESVJESNO I POLAGANO
NE TRUDEĆI SE RAZAPETI
NAŠE KRIKOVE
ŠTO SE OTKIDAJU
OD MREŽE PRIJATELJSTVA.
Moje pjesme su baš emo. Sad dok ih pročitam, onak dođem do zaključka da su sve nekak glupo depresivne. A takva nisam ja. Bar ne uvijek. A nemam nijednu veselu pjesmu. I osjećam se ko prevarant. U društvu sam uvijek tak vesela i stvarno ne znam otkud takve pjesme.
Sad se baš neobično osjećam. Taj osjećaj se ne da definirati. Gledala sam Mi djeca s kolodvora zoo. Film je, ne znam, ono nekaj. Točno tak kak i moj osjećaj koji sad osjećam nakon kaj sam ga odgledala. Znaš, Murffie, za moju neobičnu opsesiju s tim svijetom narkomana. Al nebi se to baš moglo nazvati opsesijom.i ne da mi je privlačan, al osjećam nekakvu čudnu bliskost i povezanost s tim svijetom. I potrebu da budem što više informirana o njima....narkomanima...
I to sve u vezi njih mi je jako zanimljivo. Nekima se npr. To sve gadi. Meni ne. Ja bi ih danima mogla gledati. To mi je na neki čudan način fascinantno. Evo, jednostavno ne znam to objasniti. Pitam se zakaj uopće pokušavam...al znaš kaj? Ja bi se na neki način htjela naći u njihovoj situaciji. A sdruge strane, nebi niti htjela pomirisati drogu. Heh... koja slučajnost...da ju pomirišim, znači da bi ju snifala...hehe...sick.
U svakom slučaju, zanima me kroz kaj oni prolaze...o čemu razmišljaju....koji su im ciljevi....
Sa sigurnošću se može reći da svaki od tih narkomana razmišlja o tome kak pe na lječenje ili kak i di bu nabavil lovu za novi šut prije nego se nađe u turkeyu.
Ah....to je tak misteriozno...katastrofa...ajde...
Evo vam jedan dio kaj sam napisal u svom dnevniku 9. 12.2006. godine.
Just give me myself back! Don't stay!
Volim sebe, branka, luciju, sok od crvene naranče, šarene gaće, kurta, crtati, pisati pjesme, životinje, knjige, horore, komedije, ljubav, pravdu, osmjeh, pjesme, plavu kosu, miris kokosa, čistu vodu, disney, olovke techno 777 HB, travu, rukomet, grunge, brankovu kosu, školu, patike, krevet (svoj!), putovati, vlak, sms-poruke, duge šetnje, pjevati ko Axl Rose, zube, svjetlo, traperice, trenirke, plavu boju, crvenu boju kose, dugu kosu, Agathu Christie, labello, brankove zube, lijepiti stvari, bubnjeve, gitaru....
Ne volim ostatke hrane, piti za drugima, poriluk, dvoličnost, licemjernost, naivnost, Severinu, snijeg, Courtney, rozu boju, gristi nokte, ribe, napad, rat, vatromet, kemiju, Kneza, rukomet, plave oči (osim kurtovih), školu, cipele s visokim petama, štrampe, telefon, autobus, purana, ogovaranje, mrak, ljigave poruke u stilu volim te, šoseve, neprirodne plavuše, gel i vosak za kosu, reklame, narodnjake, plesati, pjevati pred drugima, biologiju, kolače, zagreb.
Kurt Don Cobain
Kosa: kakva god
Oči: zatvorene
Visina: niži od Chrisa
Težina: na granici anoreksije
Bok. Ja sam ćudljiv, boemski član grupe. Plavokosi frontman. Osjećajni umjetnički tip. Volim: tjesteninu, kornjače, cure s čudnim očima, pisanje, čitanje, držanje jezika za zubima, ukrašavanje torte, jahanje, čišćenje oružja, imitacije Sally Struthers, pina colade i kad iznenada pokisnem, je...u dupe, akupunkturu, slikanje, prijatelje, mačke, koze, moher džempere, uzgajanje nakaznih detalja na licu, unakažavanje ožiljcima, sviranje s bendom, svoju ženu i obitelj i sve ljude s kojim naš bend surađuje.
Nosio bih obojanu majicu samo ako je napravljena od krvi Gerry Garcie i urina Phila Collinsa.
Evo, emo dizajn...napokon...ali osjećam takvu krivnju kaj sam si ga dela...ne znam...to nisam ja....trenutno sam u takvom raspoloženu da bi se najradije išla bacit morskim psima, pa me nek rastrgaju na komade...znam morbidne misli, al kaj buš,,,ne znam koji mi je da ne velim kaj danas...ljutim se na cijeli svijet...zato jer vam otkrivam djeliće svoje osobnosti...al ako sam već počela, onda vam evo još...pa si onda mislite kakva sam čudakinja...sad vam bum napisala dijelove svojih misli iz svoja 5 dnevnika...
Evo, ova je jedna od mnogih za kurta...
„... pročitala sam opet kosa anđela. Mrzim kurta isto koliko ga i volim. Ali ga svejedno mrzim jer je kreten koji se išel klat. Al svejedno ga volim, no ipak hoću samo da postoji neko ko ga mrzi jer je imal u životu puno ljubavi samo ju on nije znam prihvatiti i prepoznati!
Za rukomet...
„...baš si razmišljam, dok zgubimo, moja ekipa, ja nemam onaj neki osjećaj krivnje i savjesti, i jednostavno mi nije previše krivo kad izgubimo. Znam da bi trebala imati taj jebeni osjećaj ali jednostavno nemam. Muči me to kaj dok zgubimo, onda se neke znaju čak i plakati, a ja potpuno ravnodušna, flegma...“
- to je bilo 15.10.2006. i otada se taj osjećaj postupno mijenjal, al ne tak jako...al ima pomaka...
„...svi ljudi imaju maske...to mi je tek danas doprijelo do savjesti...ljudi su glupi...bilo koji!“
Bog te poziva u svoje zajedništvo
„ pa moglo bi se reći da je Bog prisutan u našim umovima i među nama. Baš sam si razmmišljala. Sve kaj je god u vezi s njim, temelji se na tome da mi ljudi, njegove pristaše, na zemlji djelujemo...sve više vjerujem da je kršćanstvo jedna ideologija koju su ljudi stvorili u stanju očaja. Zmislili su si nekog ko im bu pomogel. Možda im je to pomoglo da budu optimističniji. Ali, kak da mu potpuno vjerujem kad imam dokaze samo na temelju Biblije i onih starih zapisa.
Ah, ko bi znal...
osjecam se zahebano...to je sve kaj bum rekla...Nema više pjesma....nema više mene...nestala je ona čar bloga ...i glupo mi je da pišem te pjesme uopće tu na blog kaj bu neko od vas mogel reći: “dobre su ti pjesme“...wow! to mi more reći i baka prek telefona kojeg nema...! sve je to postalo bezveze...isfurano...nemam više uopće volje...ko da ikoga od vas ko čita moj blog zanima kaj se meni desilo u zadnjih par dana i kaj ja mislim o nečemu kad me ovak i onak ne poznate tak da niti ne kužite kaj mislim i kakvo je uopće moje razmišljanje...nema svrhe...cijeli je ovaj svijet samo kutija u kojoj smo svi mi ljudi glumci zatvoreni bez trunke svjetlosti a njeni su rubovi zaljepljeni s tak jakim selotejpom da ne postoji ni najmanja moguća nada da se to ikad promijeni...da se pokidaju veze među svim tim našim prokletim lažnim vezama...svi samo čekaju da čim prije završe taj svoj usidjeli život i da umru...zašto onda uopće živite! A ovak i onak svi na kraju umremo...kak je to glupo pitanje...zake živimo? A jesam i ja debil...a kad pokušavam biti iskrena...i onda to tak na kraju ispadne...a tak je uvijek..uvijek kad hoćeš nekaj dobrog, najčešće ispadne upravo suprotno od toga...volim filozofirati, to mi je u krvi...i zbog toga sam neshvaćena...jbg...aj bok
gledam snijeg kako nevino pada nesvjesno pokrivajući tragove,
sjedim kraj tople peći što me grije u ove hladne dane
no srce mi je svejedno zatvoreno u ledenoj komori
zbog tebe…
obescjenjuješ svaki moj rad i moj trud pretvaraš u ništa
usporedbom povećavaš moju bol koja se trudi nestati
i umjesto da na mom licu zasja sreća,
na njemu blistaju jasne suze…
boli me najviše ta tvoja ravnodušnost
koja me ostavlja bez ičega
samu u pustinji vlastitih grijeha
počinjenih željom za pažnjom i empatijom…
zašto trošiš vrijeme na donošenje osuda…
jesi li ikada vidjela svjetlo,
koje te probudi nakon ružnog sna
i znaš da će sve biti u redu, a nije…
prekidaš me u nastojanju da se popravim…
nadam se da uživaš u borbi sa svojim umom…
emotivnoj nestabilnosti prkosiš iz dana u dan
i toneš u još veći ponor izgubljenosti…
u prividnoj ljepoti uživaš sama,
nadajući se da ćeš me moći slomiti do kraja…
slomljenog srca hodaš ulicama patnje,
svjesna svoje pogreške,
žaleći za izgubljenim vremenom…
lik je zakon...ako ga vec neko nije cul, obavezno mora...!
